Život je na području Crikvenice prisutan nekoliko milenija. Pronađeni su tragovi Ilira (pleme Liburni), jednog od najstarijih europskih naroda, koji su tu obitavali oko 2.000 godina prije Krista. Pronađeni su i novčići s likom Aleksandra Velikog koji potječu od grčke civilizacije. U 1. stoljeću, nedaleko od centra, bila je nekada na rimskoj magistralnoj cesti vojna postaja i naselje Ad turres s tvornicom keramike. Taj se kompleks u novije vrijeme intenzivno arheološki istražuje. Time Crikvenica dobiva i rimski identitet.

Hrvati su naselili ove prostore potkraj 8. i početkom 9. stoljeća i asimilirali zatečeno romansko stanovništvo. U novu domovinu Hrvati su donijeli svoje društveno uređenje, kulturu i vrlo precizno razrađeno običajno pravo. Da se običaji ne bi zaboravili, sastavili su godine 1288. pravni dokument – Vinodolski zakon - jedan od najstarijih pravnih spisa u Europi pisan glagoljicom. Zakon se odnosio na prostor Vinodola – koji je u ranome srednjem vijeku bio veća teritorijalna cjelina sastavljena od devet slobodnih općina s gradovima: Grobnikom, Trsatom, Hreljinom, Bakrom, Drivenikom, Grižanama, Bribirom, Ledenicama i Novim – i dopirao sve do Rijeke. U to je vrijeme crikvenički Kotor pripadao općini Grižane. Pojam Vinodola se tijekom povijesti promijenio, pa se taj zemljopisni naziv danas odnosi samo na izduženu kotlinu u zaleđu grada Crikvenice.

Za Crikvenicu i cijeli Vinodol (Vinodolsku knežiju) posebno je važno razdoblje od 1225. do 1671. godine, kada njime upravljaju knezovi Frankopani koji u ono vrijeme imaju rodbinske i poslovne veze u Europi, kreću se među europskim otmjenim svijetom te donose novi stil života i viši kulturni standard. Obnavljaju, grade i ukrašavaju crkve i samostane, nabavljaju umjetnička djela, šire pismenost, grade utvrde, te unapređuju trgovinu i gospodarstvo uopće. U obiteljskoj lozi Frankopana osobito se ističe Nikola IV. koji je sagradio samostan i obnovio staru crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Podignuta je u gotičkom stilu, ali je stoljećima preuređivana i nadograđivana te je dobila obilježje baroka. Na glavnom oltaru je vrijedna gotička slika Bogorodice s djetetom, za koju se smatra da je nastala u 14. st. u radionici Paola Veneziana. Vrijedne su i izrezbarene drvene figure i oltari koji imitiraju mramorne, što su građeni u bogatijim crkvama. Oni pokazuju visok nivo tehničke izrade i umjetničku vrijednost. Nikola IV. je 14. kolovoza 1412. samostan zajedno s ostalim imanjem darovao redovnicima Sv. Pavla Pustinjaka, koje je narod, zbog njihovog bijelog habita, nazivao bijelim fratrima. U tom dokumentu se prvi puta u službenoj ispravi spominje ime Crikvenica pa se ta godina smatra i obilježava godinom njenog postanka, a 14. kolovoza slavi kao Dan Grada. Četiri stotine godina, koliko su pavlini bili u njemu, samostan je za cijeli Vinodol bio rasadnik duhovne kulture, prosvjete, umjetnosti, znanosti, medicine, ljekarništva i drugih djelatnosti. U posjedu pavlina bila je i bogata knjižnica. Prvu školsku naobrazbu ovdje je stekao i Juraj Julije Klović - Croata (rođen u obližnjim Grižanima 1498. godine, a umro u Rimu 1578. godine), glasoviti minijaturist poznat i kao Mali Michelangelo.

Samostan pavlina u Crikvenici djelovao je do 1786. godine, kada je red dekretom austrijskog cara Josipa II. ukinut. Tim je činom rasformirana knjižnica, otuđeno samostansko umjetničko i znanstveno blago te vrijedni povijesni zapisi na glagoljici, staroslavenskom pismu koje se ovdje njegovalo. To je bio veliki udarac na razvoj i kulturu Crikvenice.

Ipak, današnja Crikvenica je mlađe naselje. Nastala je pretežno preseljavanjem stanovništva s obližnjeg prenapučenog brda Kotor na morsku obalu, što je dodatno potaknuo veliki požar koji je 1776. godine opustošio staro naselje.

Zbog nedostatka obradive zemlje, prvi stanovnici Crikvenice okreću se moru i stoljećima od njega žive. Legenda kaže da su se stari Crikveničani rađali na ribarskim mrežama. “ ... Ovdje je bio samo pusti kamen na kojem se nije moglo ni sijati ni žnjeti, a živjeti se moralo ...” – riječi su nekadašnjeg ribarskog stručnjaka i inovatora sredstava za ribolov, Crikveničanina Ivana Skomerže.

U 19. st. Crikvenica je središte ribolova plave ribe (pretežno sardele) na gornjem Jadranu. Iako je od postanka, i kroz brojna stoljeća, u Crikvenici ribarska tradicija bila najduža, u godinama poslije II. svjetskog rata počela se naglo gasiti i posljednjih godina potpuno nestala. Nema ribarstva, ali postoji neka veza. To je nadaleko poznati crikvenički “Aquarium”, kojeg tijekom cijele godine razgledaju brojni posjetitelji, a smješten je u samom središtu grada. Na oko 200 prostornih metara, u gotovo prirodnom ambijentu, nalaze se 24 bazena u kojima obitava više od stotinu vrsta riba iz Jadrana i pedesetak primjeraka tropskih morskih riba. Posebno su zanimljive jadranska murina, morska mačka, morski konjic, jastog i hobotnica.

Crikveničani su uvijek prognozirali vrijeme prema prilikama u prirodi. Najvještiji su u tome bili ribari, jer izlazak na more bez sigurne prognoze vremena može biti koban. Ako bi Velebit imao „klobuk“ (šešir), od oblaka, bilo je gotovo sigurno da će drugi dan zapuhati bura, a ako je sunce na zapadnoj strani zalazilo u oblake, znak je da bi moglo biti kiše. Nekad se predviđalo kakvo će biti vrijeme i prema mjesečevim mijenama, a često se gledalo i na morsku površinu, jer i ona predviđa vremensku promjenu. Ipak, krajem 19. stoljeća, na tadašnjoj ljekarni postavljeni su prvi meteorološki mjerni instrumenti. Nedugo zatim, 1901., u Parku Stjepana Radića izgrađena je meteorološka stanica. Ta bijela drvena „kućica“ već je 106 godina na istome mjestu i neprekidno, 24 sata bilježi temperaturu i ostale meteorološke podatke. U vrijeme izgradnje bila je jedna od rijetkih u zemlji. Iako se danas meteorološke prilike i u Crikvenici prate i na drugi, suvremeniji način, iz meteorološke „kućice“ svakodnevno se dostavljaju podaci u Državni hidrometeorološki zavod u Zagrebu, a rijetko koji prolaznik propusti priliku da „baci oko“ na instrumente i iz prve ruke sazna podatke o lokalnim vremenskim prilikama. Stara meteorološka stanica danas je vrijedan povijesno-kulturni spomenik Crikvenice.

U drugoj polovici 19. st. Crikvenica se počela razvijati kao klimatsko lječilište. Niču prvi mali pansioni (prvi je 1887. pansion „Bedenk“) i 1891.. prvi hotel „Clotilde“ nadomak luke, na Trgu Stjepana Radića, u zgradi u kojoj je sada smještena ljekarna i Lučka kapetanija.

Ipak, glavni su temelji turizmu u Crikvenici udareni izgradnjom hotela „Therapia“ (1895.) i „Miramare“ (1906.), koji su u početku bili namijenjeni zdravstvenom turizmu. „Therapia“ je velebna zgrada građena stapanjem zrele secesije i historijskog klasicizma. Hotel „Miramare“ je primjer čiste secesijske balneološke arhitekture. Oba objekta su već u ono vrijeme imala bazene s morskom vodom, razne vrste terapija i rendgenski aparat, samo 10 godina nakon njegovog otkrića. U njima je tijekom cijele godine odsjedala aristokratska publika iz tadašnje Europe. Danas su zaštićeni kao kulturno-povijesni spomenici. Tradiciju lječilišta preuzela je „Thalassotherapia“ Crikvenica kao specijalizirana bolnica za rehabilitaciju i liječenje bolesti dišnih organa i reumatizma.